- vezice
- plSchnürsenkel pl [regional] [bsd. norrd. + mitteld.]
Kroatisch-Deutsch Wörterbuch. 2013.
vezice
Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:
fjȍk — m 〈N mn i〉 reg. vrpca vezana u mašnu (ukrasni dio odjeće, način vezanja vrpce, vezice itd.), {{c=1}}usp. {{ref}}grop{{/ref}} ⃞ {{001f}}uzeti za ∼ (koga) reg. žarg. učiniti koga predmetom zafrkavanja, učiniti ili činiti da postane predmet ruganja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grȍp — m 〈N mn gròpovi〉 reg. uzao, čvor [vezati ∼; napraviti ∼] ∆ {{001f}}∼ i fjok reg. vezanje čvora, a zatim mašne (onako kako se vežu vezice za cipele) ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
číčak — číčak1 m 〈G čka, N mn čci, G čîčākā〉 bot. 1. {{001f}}a. {{001f}}rod dvogodišnjih biljaka (Lappa) iz porodice glavočika (Compositae) s velikim listovima i cvjetnim glavicama obavijenim bodljama (vrste: mali čičak, L. minus, pustenasti čičak L.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vezica — vȅzica1 ž DEFINICIJA 1. dem. od veza 2. (ob. mn) vrpca za vezanje cipela; pertla, špigeta, žniranac 3. razg. veza u poslovima itd. koja dobro uspijeva [veze i vezice ljudi se snalaze služeći se svakakvim vezama, uslugama i protuuslugama,… … Hrvatski jezični portal
fjok — fjȍk m <N mn i> DEFINICIJA reg. vrpca vezana u mašnu (ukrasni dio odjeće, način vezanja vrpce, vezice itd.), usp. grop FRAZEOLOGIJA uzeti za fjok (koga) reg. žarg. učiniti koga predmetom zafrkavanja, učiniti ili činiti da postane predmet… … Hrvatski jezični portal
grop — grȍp m <N mn gròpovi> DEFINICIJA reg. uzao, čvor [vezati grop; napraviti grop] SINTAGMA grop i fjok vezanje čvora, a zatim mašne (onako kako se vežu vezice za cipele) ETIMOLOGIJA tal. groppo … Hrvatski jezični portal
katafálk — a m (ȃ) oder, na katerega se položi krsta z mrličem ob pogrebnih svečanostih: prenesti krsto iz mrliške vežice na katafalk; govoriti ob katafalku / redko položiti pokojnika na katafalk v avli gledališča na mrtvaški oder ♦ rel. črno pregrnjen… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vézica — e ž (ẹ̑) 1. obrt. prečno na hrbet knjige nalepljena vrvica, na katero se knjiga prišije: prilepiti vezice 2. anat. sluznična guba, ki omejuje gibanje organa: vezica ustnice … Slovar slovenskega knjižnega jezika
